Taijiquan

Taijiquan (Taiđićuen) je drevna kineska veština koja nas uči da živimo u skladu sa prirodom i njenim zakonima. Sama reč „taiči“ označava nešto veliko, sveobuhvatno, beskrajno, dok „čuan“ znači pesnica ili pokret. Slobodan prevod ove veštine je – beskrajni, sveobuhvatni pokret.

Taiđićuen se karakteriše kao svesno, kružno kretanje koje se izvodi usporeno, tiho i mirno. Ovakav način izvođenja pokreta omogućava:

Pokreti Taiđićuen se mogu prilagoditi korišćenjem različitih oružja, poput mača, lepeze, sablje, štapa ili motke. U zavisnosti od izbora oružja, naziv se menja (npr. taiči-mač, taiči-lepeza, taiči-sablja, taiči-štap). Postoji pet osnovnih stilova izvođenja: Čen, Jang, Vu, U i Sun. Iz ovih stilova razvilo se nekoliko desetina formi koje, iako specifične za svakog majstora, zadržavaju prepoznatljive principe držanja tela i usklađivanja sa prirodom.

Jin-Jang i energetska ravnoteža

Jedan od ključnih simbola u Taiđićuenu je Jin-Jang, poznat i kao Tai Ji Tu (太极图). Ovaj simbol predstavlja suprotstavljene, ali komplementarne sile u univerzumu. Slično kao što se sile neprestano smenjuju u Jin-Jang simbolu, tako se i pokreti u Taiđićuenu neprestano prilagođavaju, stvarajući harmonične promene u nama i oko nas. Pravilno izvođenje pokreta doprinosi opuštanju tela i produbljivanju daha, čime energija (ći) slobodno teče kroz meridijane i dospeva do svih organa.

Dobrobiti taiđićuena

Redovno vežbanje Taiđićuena donosi brojne koristi za telo i um, kao što su:

Pored navedenih fizičkih koristi, Taiđićuen se koristi i kao metoda alternativnog lečenja, naročito kod bolesti od zavisnosti, artritisa, kao i kao preventiva protiv osteoporoze, Parkinsonove bolesti, multipla skleroze i različitih psihosomatskih oboljenja. Za vežbanje ove veštine nisu potrebne posebne fizičke predispozicije – dovoljna je samo dobra volja.

Istorijat i razvoj

Prema legendi, oko 1200. godine pre nove ere, taoistički monah Čang San Feng osnovao je manastir na planini Vu Dang, gde je praktikovao taoizam u cilju vrhunskog razvoja čoveka. On je naglašavao da je ravnoteža između jina i janga ključ za usavršavanje mentalnih i fizičkih sposobnosti. Prema starim pričama, Taiđićuen je borilačka veština u kojoj, koristeći slabosti protivnika, kilogram snage može savladati tuđih 1000 kilograma. Ova filozofija je kasnije doprinela razlikovanju unutrašnje borilačke veštine Taiđićuana od spoljašnje veštine Kung Fu, koju su praktikovali u manastiru Šaolin.

Popularizacija i savremena primenljivost

Tokom godina, Taiđićuen se prenosio sa kolena na koleno, a svaka generacija je unosila svoje inovacije i prilagođavanja u izvođenje formi. Na 11. Azijskim igrama 1990. godine predstavljena je forma „42 pokreta“, sastavljena od elemenata iz stilova Jang, Sun, Vu i Čen, kako bi se prilagodila takmičarskoj disciplini. Danas se širom sveta organizuju takmičenja (VU ŠU) na kojima se prikazuju i veštine Taiđićuana i Kung Fu.

Popularizacija i savremena primenljivost

Tokom godina, Taiđićuen se prenosio sa kolena na koleno, a svaka generacija je unosila svoje inovacije i prilagođavanja u izvođenje formi. Na 11. Azijskim igrama 1990. godine predstavljena je forma „42 pokreta“, sastavljena od elemenata iz stilova Jang, Sun, Vu i Čen, kako bi se prilagodila takmičarskoj disciplini. Danas se širom sveta organizuju takmičenja (VU ŠU) na kojima se prikazuju i veštine Taiđićuana i Kung Fu.

Valentina Šljivić

4.7
4.7/5

Imate neko pitanje?

Ako imate bilo kakvo pitanje u vezi ove veštine, kontaktirajte nas i pružićemo Vam sve potrebne informacije!

Ostani u toku sa radionicama, seminarima i korisnim savetima.

Pridruži nam se u istraživanju drevnih veština Čigonga i Taiđičuana. Kroz pokret, disanje i meditaciju, oslobodi stres, poboljšaj zdravlje i razvij unutrašnju ravnotežu.